Čekajući...

Ako ste željni ostavljanja "prosvjetljujućih komentara", na pogrešnom ste mjestu...

19.01.2015.

Hejter

Kažu da sam hejter. Prije sam se pravdala i govorila da to nije tačno. Sada prva kažem da sam hejter i preduhitrim one koji su nakon moje priče htjeli to da mi kažu u lice. Jer oni su kao divni pa žele da budu iskreni i da mi to kažu. Da je tako, rekli bi mi to ozbiljno i pitali bi me zašto sam takva. Umjesto toga, ljudi kao stidljivo (i da, ne kaže se STIDNO ili da je neko STIDAN, nego STIDLJIVO ili je neko STIDLJIV. Pobogu, dlaka je stidna), u šali, forsirajući neki kulturni smijeh, to nekako "nevino" saopšte. Hihihhi. Mrš!

Čekam tramvaj. Oko mene oko 15 tak ljudi čeka isti tramvaj. Vidim ga kako se približava stanici. Staje na stanici i za koju sekundu će se otvoriti vrata. Nije se još ni u potpunosti zaustavio, putnici su krenuli prema još uvijek zatvorenim vratima. Vrata se otvaraju, masa iz tramvaja se preliva i gura rulju koja pokušava da uđe u tramvaj KROZ LJUDE KOJI IZ NJEGA IZLAZE. Neki stariji čovjek nosi u naramku dijete da ga rulja ne pregazi, okreće se nakon što se dočepao slobode i miče glavu u "Bože sačuvaj" fazonu. Žalila bih ga, ali znam da on isto tako ulazi u tramvaj...bez čekanja da ljudi prvo izađu... tj. kao stoka. Nerviram se.

Izlazim iz tramvaja. Jedva. Žena me gura jer želi i ona da izađe. GOSPOĐO, NE MOŽETE IZAĆI KROZ MENE (osim ako nije našla način da koristi mozak u većem postotku i od delfina, pa je smislila kako je izvodivo da ljudi prolaze kroz predmete i druge ljude). Duboko udahnem, u tišini je pustim da prođe ispred mene i da time uštedi 3 milisekunde i izlazim iz tramvaja. Stanica tramvajska na Stupu - izazov zvan pokretne stepenice. Ljudi su pohrlili i zakrčili ih. Znam, žure na autobus preko ceste, ali ne mogu stići ništa ranije jer kroz hepek na dnu stepenica (ono metalno čudo poput bubnja mašine za veš) može ići jedna po jedna osoba. Svi su se dole nagurali, psuju majku GRASU i državi, jer su se sad zaglavili. U međuvremenu pokretne stepenice na taj novonastali čep dovoze još ljudi koji podjednako žure, paniče i psuju. Oni koji pak ne žure na autobus su stali sa lijeve strane stepenica ne znajući da se sa desne strane stoji dok lijeva služi za zaobilaženje, i kuliraju. Ali to očito nikome ne smeta, jer niko ne zna na kojoj strani se stoji, na kojoj se zaobilazi, za sve je samo krivo to metalno čudo na kraju stepenica. Ja stojim van stanice, čekam da se ti ljudi ODČEPE pa da i ja krenem tim stepenicama. I tako svaki dan. Nerviram se.

Dolazim u kuću. Palim laptop, provjeravam mail i poruke na Facebooku. Nisam to uradila prije jer mi je na mom smartphoneu, koji sam dobila prije 3 mjeseca (samo zato što sam svoj stari LG ispustila u vodu i time ga sjebala), isključen internet. Ne želim da svima u svako doba budem dostupna niti da buljim u to touch govno na koje nikad neću naučiti tipkati i nad kojim moram drhatati, jer ne daj Bože da mi u toj gužvi negdje ispadne sa 1cm visine, odmah bi se pokvario i svi bi govorili da nisam tako perfektan telefon čuvala. A mogla sam u svakoj sekundi napisati šta radim, šta jedem, da li serem, da napišem svoju lokaciju za potencijalne manijake koji me uhode i tako to (jer nekoga je kao briga). Nerviram se.

Na Facebooku mi se pojavljuju vijesti o tome kako su mladi nezadovoljni, kako nemaju novca, kako nemaju posla, i onda se pitam odakle im ti silni smarphonei, odakle ovim tinejdžerkama nadogradnja noktiju od minimum 30KM sa tonom šljokica koje me, kao da nije dovoljno što mi iskopa pomalo oko ujutru, dokrajče koliko blješte pa mi ono malo oka što mi je ostalo oslijepi. Odakle im novac za milion farbanja, za onoliku šminku, za onolike jambolije preko silnih drugih odijevnih kombinacija. Pomislila bih da je većina toga kupljena na pijaci, jer izgleda jeftino uglavnom, ali vidim tu i tamo natpise kao što je MANGO, pa mi onda padne na pamet da ni pijaca više nije jeftina kao što je bila i onda se pitam odakle tom narodu koji se toliko žali toliko novca za ta sranja, jer realno, nakupi se. I uvijek ću krenuti od tih jebenih kandži koje svaka plaća da ima (usput kako ijedna od njih opere guzicu s tim špicevima). Ja sam u srednjoj dobijala 2KM. Marka za sendvič, marka za kafu i doviđenja. Možda bi mi roditelji priuštili neki hir kad bi imali. Ne bi sigurno plaćali nadokradnju mojih seljačkih noktiju tako što bi digli kredit da mi ugađaju, a ja govorim "htjeo", "nešta" i ne pravim razliku između "latice" i "ladice". Nerviram se.

Ispod vijesti o tome kako živimo u sirotinji, a malo spominjanja toga ako se trudimo da tako ne izgledamo puneći tržne centre i ispijajući kafe po čitav dan (ja imam takvo radno vrijeme da hodam po gradu od svog jednog radnog mjesta do drugog, pa tome svjedočim), vidim selfije. Selfies, selfies everywhere. Dragi Bože. Šta je ovim (uglavnom) ženama? Pubertet je jako važan period u životu jedne mlade osobe. Tada vidimo da li spadamo u grupu debelih ili mršavih, lijepih ili ružnih, sisatih ili ravnih, guzlatih ili ravnih, plavuša ili crnkih, nabildanih ili žgoljavih... Nažalost, svugdje se vršilo grupisanje. Tako i u "moje doba". I shvatiću komplekse u tom periodu i shvatiću opterećenje fizičkim izgledom i problemima koje suočavanje sa određenim nedostacima nosi. Isto tako očekujem i savladane lekcije iz ljepote, šminkanja, friziranja i mode od neke 16. do 23./24. godine, ali očito griješim. Kobilama od skoro 30 je očito jako važno da im neki anonimus napiše da su lijepe 4746527062 puta da bi mu one možda povjerovale. Ili mu vjeruju, ali im to samo godi čuti? Ali šta bi se desilo sa samopouzdanjem kada ne bi dobile kompliment niti lajk? Priznajem, ja sam na Facebook jednom stavila sliku. Jako kovrdžave kose, jako našminkanih očiju, duboko otkopčane kožne jakne da se vidi da nemam grudnjak. Dobila sam lajk od lika koji mi se sviđao, privukla sam mu pažnju (yes!). Sljedeći lajk je uslijedio od bratovog prijatelja. Izbrisala sam sliku, bilo mi je neprijatno. Pomislila sam da bi tu sliku mogao vidjeti neki naš komšija ili možda moj amidža. Fuj. Tada sam imala nepunih 21 godinu.
Ako me poželi rodbina, upalim skype pa vide "jesam li narasla", i da li sam se drugačije ošišala. Imam ogledalo pa vidim jesam li taj dan ljepša ili ružnija. Zašto su ljudi toliko gladni tih komplimenata? Taman da su u tinejdžerskim godinama spadali u sve i jednu "negativnu" gore navedenu grupu - DEAL WITH IT. Nauči to nositi pobogu, skoro pa si zašla u četvrtu deceniju života! Zar si sve godine srpcala u to da je najvažnije kako izgledaš? Nemoj hodati k'o klošar bez kreme na licu i kao sa muškim rukama, ali zar je moguće da ti se sve vrti oko toga?
Ja sam spadala u grupu žgoljavih, ravnih, smeđih, slatkih, prosječnih djevojaka koje su završile srednju u dukserici i starkama. Za koju godinu dobila sam solidnu dvojku, malo sam povećala obim kukova, naučila sam kako da se našminkam i kako da napravim kosu da mi sakrije obraze veličine Kine i kao takva sam se prihvatila. Shvatila sam da nikad neću biti džepna venera jer sam visoka 173, da nikad neću nositi broj starki 37, niti da ću imati ispupčeno veliko dupe Jennifer Lopez. I ne treba meni amidžin drug Huso, kojeg imam na Facebooku jer pati za rodnom grudom iz Švedske, da kaže da sam ja lijepa da bih ja znala da sam lijepa. Ja sam samouvjerena, samim tim sam sebi lijepa. I hvala mojim roditeljima što su mi dali svojim genima sve što su mi dali, i hvala Bogu što sam zdrava i što imam mozak.
Vezano za ovu temu - ispravka. Nisu u pitanju samo kobile od skoro 30 godina, nego i one od 40. Imam rodicu od 38 godina, ima troje djece, najstariji sin joj pohađa srednju školu. Svaki dan stavi 4373563 profilnih slika sa obaveznim opisima kako je sretna i lijepa i kako je bitna unutrašnja ljepota, iako je na sve i jednoj u kupaćem kostimu, govori kako je zgodna (nekada je bila manekenka), a njene drugarice joj ostavljaju komplimente kako je prezgodna i kako ne mogu da vjeruju da ima troje djece i 38 godina. Drugarice, usukana si i vidi se da imaš toliko godina. Pečeš se u solariju, imaš silikone, napisane obrve, umetke u kosi i samo sjediš kući i klikaš po Facebooku. Nije završila fakultet, a koliko se slika i priča kako je lijepa mogla je nešto i pročitati, pa možda nešto i završiti. Ubija me ta nedoraslost i potreba da joj se kaže da je lijepa da bi, očito u to povjerovala. Najjače su mi izjave da je samouvjerena i da joj ne treba pažnja. Da, zato stavlja slike na kojima je u bikiniju od kojeg je donji dio tanga. Odlično.
A još je bolje kad kažu : "Pa šta, ja samo volim da se slikam". Pa uslikaj se onda sa prijateljima i porodicom, nemoj biti gola i nekad možeš imati i bad day. To bi već bila prirodna, prihvatljiva i iskrena slika, a ne ona na kojoj si napečena, kao nomakeup ili šta već, a kraj tebe svi ko grobovi. Nema veze, bitno je da si se ti napičila. Nerviram se.

I dosta mi je više Charlieja. Svi imaju nešto da kažu. Bilo da si musliman ili nisi, drži se svoga u svoja 4 zida. Ako si musliman, vjeruj da će svakoga ko ismijava nekoga kazniti Bog, nemoj izigravati Boga i ići pucati po narodu. Nerviram se.

Kad smo kod Islama, dosta mi je i ovih licemjernih koji uzmu od Islama šta im se sviđa, a prvi komentarišu druge. Znaš, ona ne pije i ne jede svinjetinu jer je muslimanka, ali zato je već 6/7 puta raširila noge različitim momcima prije braka, a nerijetko hoda ko zna koju godinu za redom sa nekim Markom ili Ivanom. Ili ona ne pije za ramazan, ali se prvu subotu poslije toga oleši, ili on ide na džumu, ali se zato subotom oduzme . Radi šta hoćeš, ali ne komentariši onda druge pička ti materina. Nerviram se.

Mlada sam, a osuđena sam da se ponašam kao baba. Kažu mi da izađem subotom. A gdje da izađem u ovom selu? Imam 3 kafića gdje mogu izaći. U jednom su narodnjaci. To ne slušam ne dao mi dragi Bog. U drugom je kao neki "šćelo je biti rock". Hajd' neka se to i naziva nekim rockom, ali pobogu je li EKV ima samo pjesmu "Krug"? Je li Depeche Mode ima samo "It's no good" i moraju li sve te pjesme koje se svake subote vrte u krug UVIJEK IĆI ISTIM REDOSLIJEDOM?!?! Treće mjesto je mjesto koje kao služi za ples (možeš misliti) i sluša se neko sranje bez teksta i ritma, koje samo lupa jedno te isto. I očekuje se od nekoga da pleše uz to na prolazu 10 sa 15 cm dok te konobar svaki put udari tacnom kad prođe ili ti gurne smrdljivi pazuh u nos. Možda i možeš ako se napiješ. Ali ja ne pijem. Ja sam izazila u Boeme u srednjoj školi. Da, bili su puni seljaka i noževa, ali ja sam bila sretna. Izašla bih u 10 i do 3 bih plesala dok mi samo gaće ne bi ostale suhe. Gdje je nestao jedan kafić sa tom vrstom muzike Beyonce, Usher, Ricky Martin... Da me neko pogrešno ne shvati, ja sam muzički obrazovana, odrasla sam svirajući Mozarta i Bacha, tata mi je slušao rock, blues i jazz, znam šta je kvalitetna muzika, ali dajte glavnom gradu jedne države po jedan barem kafić sa različitim vrstama muzike, pa neka svako sebi probere gdje mu se sviđa. Zar je to toliki problem? Kad mi već ne date koncerte Metallice, Musea i Lennyja pa moram sama da ih finansiram i idem preko granice za ta live iskustva, dajte mi barem ovo jebem vam sve. Nerviram se.

Mislim da postoje 3 vrste ljude. Oni koji svjesno uzmu sa police roze naočale, oni koji su spavali dubokim snom pa im neko ugradio roza sočiva i oni koji vide svijet onakav kakav je. Neko naočale naposlijetku skine pa vidi stvarnu sliku, prepadne se, pa ih vraća s vremena na vrijeme. Ovi sa sočivima žive u zabludi čitav život, a ovi treći su prozvani hejterima jer vide stvari kakvim jesu i ne želi da posegnu za naočalama roze boje.

E pa ja sam onda hejter.

Čekajući...
<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

"Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, a još čudnije kako nam baš to malo nedostaje" - Ivo Andrić

"Humoristi su ljudi koji nasmijavaju druge dok pod maskom svog smijeha često skrivaju nego svoje tužno lice" - Anton Pavlovič - Čehov

"Ljubav ne pokazujemo tako da ljubljenu osobu gledamo u oči, nego da zajedno sa njom gledamo u istom smjeru" - Antoine de Saint - Exupery

"Život prihvaćamo bezuvjetno. Većina ljudi traži sreću pod određenim uvjetima. Ali sreću možemo osjetiti jedino kad ne postavljamo uvjete" - Arthur Rubinstein


"Biti zaljubljen, ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je određeno stanje, voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin se odlučujemo" - Denis de Rougemont

"Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge, i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol" - Ivan Cankar

"Suze mi teku od smijeha, ako se prestanem smijati, ostaće smao suze" - Meša Selimović

E evo nešto o meni...
MOJI FAVORITI
izlog jeftinih mladića
Vrag nosi Balmain
Mhm A-ha Oh Yeah Da-da
Mjesečevi Prsti
Nikad ne reci dvaput
mama
Bojis li se mraka
Silent
INSPIRED BY INSPIRATION
Djevojka u mojim ustima
shizika
Bring the system down
Pogresan korak
Prohujalo s vihorom
Pretvori riječi u djela ili nauči glagole radnje
The meaning of life
•●NedoSanjani Snovi Moje Mladosti●•
naposletku
Te he echado de menos
KALEIDOSKOP
La vie en rose
Magnolija
Sevdah Paule Horvat2
Zveckanje klikera
Modni blog jedne tinejdžerke
Joie de Vivre
Vegetarijanski recepti
Prirodna kozmetika
Soba s pogledom
Nešto kao dnevnik....samo neredovitije :)
tajna je u meni skrivena
Još jedan krug na mom vrtuljku
Sve u vezi make-upa, zdravlja i mode :)
Let Blesavog Leptira
My life before and after him...
Moja Strana Priče
Zivot u okruzenju misli
svasta zanimljivo
obicna zena u svijetu cuda
Osoba A
Prodavnica snova
Tamo negde sa vetrom ide i dusa...
Da ti kažem...
Potpisujem da dovoljno sam luda...
Frenetično smirena
Neko je rekao ...
Turbo Parmak
Razne zanimljivosti
Stara prica, iste uloge, vec dobro poznati kraj...
Without guilt, inhibition or phoniness
više...

BROJAČ POSJETA
145145

Powered by Blogger.ba