Čekajući...

Poslala sam Plavom poruku prije nekih 7 dana. Prije nego ću otići na Metallicu u Bg.
I napišem mu da sam zaljubljena u njega i on odgovara kako bi bile drugačije stvari da sam mu rekla ranije. Eh reko, svašta bi bilo drugačije.
I ne odgovara on i ne odgovara... i onda pošalje kako nije tu, otišao za 1. maj, i ako hoću da o tome pričamo kad se on vrati, da popijemo kafu ili da prošetamo. Hajd' reko.
I on dođe i isti dan posla poruku da se vratio da se nađemo. I našli se, i prohodali i vidim da mu je drago što su stvari takve kakve jesu i ja sad razmišljam...
Da j emeni poslao poruku neko s kim sam prije svega kolegica s faksa, da nismo neki aman-zaman prijatelji, da mi je izjavio ljubav, ja bih rekla :"Legendo, polaskana sam, ali ja imam momka i to je to." Ne, on predlaže kafu, on trči da se vidimo čim se vratio, on bi da razgovara i njemu je drago što je tako kako je. Meni bi bio sjeb' da je neko u mene zatreskan, a da ja ne mogu uzvratiti, a ne tako... Provjereno znam da nije kreten, dakle? Šta vi mislite o tome?
Sad za sad smo normala, uhvatim ga da me gleda na predavanjima, donosi mi kafu koju nisam tražila i nudi mi prevoz kući iako do kuće od mjesta gdje je to ponudio imam 200 metara i on to zna.
Kakogod, ja ne odustajem. Sad može vidjeti moju fabuloznost, jer dokle god nije znao da sam zatreskana u njega, ponašala sam se kao sve, samo ne kao insan. Sad je lakše.

I odabrala sam super trenutak da to uradim, jer sam puna tih nekih pomješanih emocija od priznanja otišla na Metallicu sa fan pit kartama, upala u najveću šutku na svijetu, dobila debele batine, ali i isprebijala ljude ugrozivši zube, zamalo slomila zglob i odvalila bubrege. Vrijedilo je, bilo je predobro i zbog muzike, i zbog Jamesa i Kirka na udaljenosti od 3 metra, te zbog uhvaćene Kirkove trzalice, ali i zbog činjenice da sam se istresla. Nothing else matters.

Kod mene sve po starom. Doslovno.
Tek sad, skoro godinu dana poslije, sam shvatila da sam ustvari zaljubljena u Plavog. Da. I razmišljam da mu to kažem. Dok ne smislim šta ću, neću ništa pisati. Bolje da šutim.

Da nije bilo rata, moja porodica bi mogla reći da je bogata. Mislim na finansije. Bogati smo u duhovnom smislu uvijek bili i bićemo, hvala dragom Bogu na tome.

Sada živimo normalno. Ništa nam ne fali, imamo više od prosjeka, i kada dođu dani kada se trebamo "stisnuti" iz nekog razloga, ja ih nikada ne osjetim. Nikada mi ništa nije falilo, nikada ni za čim nisam uzdahla, i milion puta sam saznala da roditelji nisu imali nešto da mi daju u određenom trenutku, ali da sam to ipak dobila bez da saznam kako su ipak našli načina da mi to omoguće. I to se najčešće dešavalo kada je samo tata radio. Uvijek sam cijenila njihov trud da meni i bratu omoguće sve, tako da ne budemo željni nečega.

Kakogod, tako smo odgojeni brat i ja, da i kada bismo imali milione, nikada ne bi rasipali. Ja pijem kafu sa mlijekom i kad imam 2 marke u džepu i kad imam 50. Kupujem stvari koje mi se sviđaju, a koje zaista vrijede onoliko kolika im je cijena i kad sam puna k'o brod ne dam 80 maraka za majičicu na bretele koja u šaku može stati jer to smatram preseravanjem. Kada imam 5KM više nego obično uplatim na račun nekoga kome treba liječenje.

Ipak, kupiću sebi original CD ili starke koje su svake godine bezrazložno skuplje, ali neću tražiti od roditelja novac iako bi mi dali, iako znam da imaju i iako znam da im neću tražiti puno. Nekako volim te svoje "hirove" da kupim sama. Tu spadaju i koncerti.

Davala sam instrukcije iz engleskog jezika jednoj djevojčici i tih 20KM sedmično dodatno mi je predstavljalo super način da uštedim za te neke svoje hirove. Klimava mi je ta "poslovna saradnja" za budućnost i razletila sam se da nađem još nekoga kome trebaju časovi ili nešto da se prevede, ali je lakše ugovoriti kafu sa Obamom izgleda, nego naći nekoga ko želi da nauči taj engleski. Činjenica je da puno ljudi odlično zna engleski, ali je još veća činjenica, što je izuzetno tužno, da ih masa ne zna beknuti. I prije će uložiti u farmerke od 300KM nego u sebe i svoju edukaciju.

Kakogod, nešto sam down jer bih voljela da zaradim nešto sa strane, a ne znam kako. Ne mogu da nađem ništa sa fiksnim radnim vremenom jer sam na masteru redovna i po cijeli dan sam na faksu, ali bih rado iskoristila svoj "sova" karakter i rado prevodila nešto naveče kad već ne mogu da spavam, ili davala instrukcije vikendom.

Eto, da se i vama obratim, ako znate nekoga iz Sarajeva da mu trebaju časovi engleskog (osnovci, srednjoškolci, odrasli ili da im se nešto prevodi) od nekog pouzdanog, preporučite me i kontaktirajte preko PP. Smilujte se, sezona koncerata je na vratima

Oj kako ja volim biti zaljubljena... Nisam zaljubljena, ali bih mogla biti i to iznenađujuće brzo i lako... Samo da hoće biti obostrano. Koliko to želim može vam opisati sljedeća situacija: sjedimo Super žena i ja na kafi. Po izlasku s kafe, naiđe Justin (to mu je nadimak), pozdravi me imenom i obradujem se jer skužim da mi se sjeća imena od one noći kad smo se upoznali u Slogi. I da, nakon toga krenem određenim putem s ciljem da kupim šnale na pijaci i završim u DMu kako kupujem puter za tijelo. To sam tek skontala kad sam došla kući. Dođe mi da tražim snimke kamera iz DMa da vidim koliko sam se kreveljila na kasi... jer znam da jesam.

Ne pišem, valjda kako je sve uredu. Ne bih da ureknem. Bolje je tako. Ne samo da nemam na šta da se žalim, nego baš suprotno. Imam tonu stvari na kojima treba da budem i više nego zahvalna. Koncerti pristižu, ispiti se polažu, vikendi prolaze mojim dolaženjem u sitne sate sa zadovoljnim osmijehom na licu jer ću imati šta da prepričam sutra prijateljicama koje nisu uspjele da se pridruže tu noć ostatku ekipe... naravno, uvijek može bolje, ali i gore, stoga, toliko od mene za ovaj put :)

Evo i jedna pjesma, čisto onako. Ustvari, vi zaključite je li onako ili s razlogom i još jednom

Evo i moje prvo zvanično "Hvala" u Novoj godini. Hvala ti Bože na mojim prijateljima. Eto, toliko

Neću da nabrajam šta bih sve voljela da mi se desi.... Da sebi želim ovo ili ono... Reći ću da bih voljela da mi ova 2012. godina bude bolja, ne jer je ova 2011. bila loša, baš naprotiv, nego jer uvijek može bolje. Eto, toliko od mene.

Vama, pak, želim sve najbolje u novoj 2012. godini, te da vam se sve želje ostvare

Prije nekih...dvije godine, ako me dobro sjećanje služi, počela sam da pišem knjigu. Imala sam previše ideja. I da, knjiga je autobiografskog karaktera. Djevojka u njoj je sve ono što sam ja, sa dodatkom onoga što sam oduvijek željela da budem, te postiže sve ono što sam ja oduvijek htjela da postignem. Onda se zapitah "Kome bi moj život bio interesantan?". Sigurno ja mislim da sam "specijalnija" od svih drugih djevojaka koje me okružuju i mislim da su moji događaji nekako posebni. Eto, dođoh nekako do tog zaključka, shvatih da nisam specijalno drugačija od svojih vršnjakinja, iako u dubini duše mislim da jesam, ako ništa, mislim da sam rijetka, i prestadoh je pisati... Kakogod.

U knjizi sam samostalna djevojka koja radi i kao omiljenu metodu opuštanja koristi sviranje na klaviru. I tako bi u svojoj knjizi sjela za klavir i svirala bih ne gledajući u note nego kroz prozor. I maloprije, dok sam svirala "Someone like you" od Adele, podigoh glavu i shvatih. Ja sviram i gledam kroz prozor. I sve je bijelo i sve je lijepo. Baš kao i u svojoj knjizi, samo što se radnja ne dešava pod bijelim plaštom snijega, nego se tek sprema jesen. I zapitah se, da li bih trebala da nastavim pisati knjigu? Da osmislim kraj?
Naravno, ,mnoge stvari su u njoj drugačije, sretnije,  ali uglavnom u životima drugih. Šminkerica u njoj ima tatu, Robert ima mamu, roditelji Super žene nisu razvedeni i moj brat je konačno stao na ludi kamen sa dugogodišnjom djevojkom. Druge sam nekako "namirila", a ja sam ostala nedorečena. Možda je ovo znak da živote drugih ne mogu krojiti, ali možda mogu svoj?
I da, otkako sam dobila klavir, shvatila sam koliko volim svoje ruke. Kako bih se usrećila bez njih?

Zar ne bi trebalo da sad gledamo kako pada snijeg, žalimo se na bljuzgu, gledamo kroz prozor i sjećamo se djetinjastva i pravljenja bunkera i snješka dok ispijamo topao čaj čak i ako nismo fan istog?

http://www.sarajevo-x.com/kultura/rodjendan-marka-twaina-pisca-koji-uljepsava-djetinjstva/111130028

Eto, meni je stvarno uljepšao djetinjstvo, nadam se da je i vama. A Google je presladak danas